U Muzeju Mimara sutra, četvrtak 23.04., otvara se izložba ‘Rođenje glazbe0 Fabijana Kneževića.
Izložbu možete pogledati do 08.05.2015.
Novi ciklusi skulptura i objekata Fabijana Kneževića, nastali u posljednje dvije godine, i dalje u velikoj mjeri slijede senzibilitet i stil blizak naslijeđu geometrijske apstrakcije, no autor se na sasvim novi način vraća još dalje u prošlost moderne skulpture, na sama ishodišta apstraktnih oblika. Naime, skulpturu Fabijana Kneževića zapazili smo po tomu što su njegove forme uvijek bile volumenski, stilski i idejno iznimno dorađene i kultivirane, ne bježeći od činjenice kako se u nekim oblicima jasno čitaju morfološki tragovi Exatovske kombinatorike oblika, Piceljevog programiranog slučaja ili široke palete eksperimenata s oblicima proizašlog iz naslijeđa i izložbi Novih tendencija. Variranja, permutacije, kombinacije, nizovi i dinamička suprotstavljanja elemenata skulpture odveli su ga i do igre s op-art morfologijom, i kada se činilo kako je autor u toj fazi dosegnuo neke krajnje izražajne mogućnosti igre volumenima, svjetlom, sjenom i zrcaljenjem visokouglačanih formi, povratak modernističkim korijenima označio je sasvim novi početak.
Naslovi djela mala su, ali iznimno važna komponenta svakog rada, koja nam omogućuje stvaranje slike, detektiranje dubinskog značenja i prebacivanje u autorov svijet mašte i motivacije. On moderno i suvremeno umjetničko naslijeđe vidi kao veliku obvezu i lekciju, likovnu popudbinu koja nas samo može motivirati da tražimo vlastita umjetnička rješenja, gdje je svaki, i najmanji idejni pomak u materijalu, signal inventivna, kreativna uma. Jedna od iznimno važnih kompomenti Kneževićeve skulpture jest ritam: ritam oblika, koji osjećamo kao trajni dinamički basso continuo njegovih varijacija i permutacija. Kod Fabijana Kneževića sada već bez dvojbi možemo zapaziti kontinuiranu razvojnu, uzlaznu liniju njegovanja specifinih stilskih odrednica oblikâ, gdje su minimalni zahvati dovoljni za postizanje maksimalnog efekta umjetničke uvjerljivosti.
To je opus koji nam ponovno dokazuje bezvremenu vitalnost postulata konstruktivizma, geometrijske apstrakcije, ali i op-arta, njihovu nepresušnu varijabilnost bez suhoparnih i već viđenih rješenja. Savršena izbalansiranost oblikâ i opći dojam elegantne, odmjerene i kultivirane umjetničke poetike, elementi su koji Fabijanu Kneževiću omogućuju zanimljivu i postojanu umjetničku budućnost.
