U Galeriji Klovićevi dvori, sutra 13.10. otvara se retrospektivna izložba slikara Ignjata Joba, jedne od najznačajnijih figura hrvatske moderne umjetnosti.
Osamdeset godina od umjetnikove smrti i devetnaest godina od posljednje retrospektive u Zagrebu izložbom se želi skrenuti pažnja na najbolje iz opusa ovoga umjetnika što je „slikao i stradavao sa slikarstvom“, opusa koji je razasut po brojnim muzejima i galerijama, ali velikim dijelom zastupljen i u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i Srbiji.
Jobov slikarski opus broji oko 250 poznatih slika u ulju, a najstarije potječu iz 1917. godine. Većina slika nastala je u vremenskom rasponu od kraja 1928. do jeseni 1935. godine, kada Job umire izmučen tuberkulozom pridruživši se cijelom nizu prerano preminulih umjetnika. U tom zgusnutom vremenu slikar je radio grčevito, shvaćajući slikanje kao euforičnu i čisto instinktivnu reakciju na zbivanja iz svoje bliske stvarnosti. Njegovi su motivi vrlo jednostavni: to su prizori iz svakodnevnog života u malim mjestima mediteranskog podneblja. Moglo bi ih se shvatiti kao svojevrsnu kroniku punu živopisnih zapažanja. No, Job u svojim slikama nema namjeru pripovijedati priče iz svoje svakodnevice, već pažnju usmjerava u dublja i slojevitija zbivanja slike, u njezinu kolorističku masu koja svojim pulsacijama djeluje na promatrača. Grgo Gamulin, najbolji poznavatelj Jobova slikarstva u njegovu slikarstvu prepoznaje svojevrsni „spontani ekspresionizam“.
U naglašeno ekspresionističkim tendencijama, koje su bile raširene u hrvatskoj umjetnosti u drugoj polovici 20-tih i prvoj polovici 30-tih godina, mjesto i uloga Ignjata Joba iznimno su značajni. Njegovo slikarstvo kasnog razdoblja puno je snažne emocionalnosti koja izrasta iz orgijastičkog i tragičnog životnog osjećanja: umjetnost i život kod Joba savršeno su usklađeni – Job je tih godina slikao žestoko, a njegova umjetnost je svojevrsna kompenzacija za stvarnost koja ga je neprestano trošila i izjedala.
Na izložbi su djela iz hrvatskih muzeja i galerija, od Moderne galerije do Galerije Dešković na Braču, privatnih zbirki, iz novosadske Zbirke Pavle Beljanski te, te prvi put, dva djela iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, među kojima su i “Riblja pijaca” iz 1927. te “Luđaci” iz 1929/30. godine.
Izložba ostaje otvorena do 08.01.2017..
Izvor: http://gkd.hr/izlozba/ignjat-job-retrospektiva/
