S rujnom su u Mediteranski plesni centar u Svetvinčentu pristigle tri umjetnice na čelu sa Stephanie Felber. Tijekom svog dvotjednog rezidencijalnog boravka nastavile su svoj istraživački umjetnički rad unutar polja socijalne (društvene) koreografije i psihogeografije. Ovog petka, tri izvođačice prezentirati će publici rezultate rezidencije pretočene u “l’atelier de flanerie”.
Ako su tijelo kojim plešem i tijelo kojim radim i hodam isto tijelo, nužno pretpostavljam da su svi pokreti moga tijela manje ili više koreografirani. Ovo je koncizno formulirana teza društvene koreografije, onako kako je razvija Andrew Hewit u knjizi Social Choreography: Ideology as Performance in Dance and Everyday Movement (2005). Istovremeno, psihogeografija u sebi sadrži dva pojma, koja na prvi pogled obuhvaćaju vrlo malo zajedničkog područja. Pojam psihogeografije korijene vuče iz kritike urbanizma 1950-ih. Konkretnije, i u slučaju istraživačkog rada S. Felber, pojam označava koliko je naše kretanje prostorom funkcionalne naravi, a koliko u njemu uživamo i tražimo li ikad nešto više? Postoje mjesta kroz koja često prolazimo, a zapravo ih nikad ne vidimo. Postoje rakursi gledanja koje rijetko koristimo i na taj način ostajemo ‘zakinuti’ za skrivena blaga koja nas okružuju na svakodnevnim rutama.
Stephanie Felber sa svojim timom u projektu “l’atelier de flanerie” istražuje odnos konstruiranih i kompozicijski usvojenih misli i pokreta, koji ujedno predstavljaju i instalaciju te izvedbeno iskustvo. Na taj način promatrač je s jedne strane uključen, ali i podvrgnut izazovu ili zbunjen vlastitom percepcijom. Riječ je o koreografskom osvajanju prostora gdje publika ‘uličnog teatra’ izlaskom iz uloge posjetitelja i potrošača postaje sudionikom.
Iza ovog rada često stoji namjera volatilnosti (nepredvidljive promjene).
O kakvim se promjenama radi, saznajte u petak u 21h!
